Časopis za pravo, ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja

Banka Lehman Brothers bankrotirala je 15. rujna 2008. godine i time dodatno ubrzala veliku svjetsku financijsku krizu. Jedna od prvih posljedica bankrota te velike američke banke, pretjerano izložene hipotekarnim kreditima, manifestirala se kroz njihovu povezanost s AIG-om, donedavno najvećim svjetskim osigurateljem. AIG je ustvari kroz niz složenih transakcija s Lehman Brothers bankom, osiguratelji bi rekli, "reosiguravao" njihove rizične plasmane. Cijena AIG-ove dionice srozala se zbog toga u rujnu na svega 1,25 USD s otprilike 70 USD koliko je iznosila 12 mjeseci prije. Ubrzo nakon toga AIG je protjeran i iz Dow Jones Industrial indexa. Njegova tržišna kapitalizacija pala je tako s gotovo 200 milijardi na tek nešto više od 3 milijarde USD što je ponukalo neke velike svjetske osiguratelje da pokušaju neprijateljski preuzeti AIG uz tako nisku cijenu. To je ubrzalo odluku FED-a, američke središnje banke da AIG-u posudi 85 milijardi dolara na rok od dvije godine i s kamatnom stopom od gotovo 11,5 posto kako bi mu se omogućila likvidnost. Zauzvrat je FED postao vlasnik 80 posto AIG-a čime je AIG ustvari nacionaliziran od američke središnje banke u jeku velike svjetske financijske krize.


Sva lica krize
Bio je to šok za cijeli osigurateljni svijet kojeg je godinama predvodio upravo AIG veličinom svojih prihoda, tržišnom kapitalizacijom, ali i svojevrsnom otpornošću koju je pokazivao u teškim vremenima kao što je bio slučaj nakon 11. rujna 2001. godine. Poslije ovakvog obrata i ustvari propasti najvećeg svjetskog osiguratelja možemo reći da cijela osigurateljna industrija može očekivati promjene. Zbog toga nije na odmet razmišljati i analizirati kakve posljedice može očekivati osigurateljni sektor u svijetu te kakve posljedice na naše osigurateljno tržište može imati urušavanje AIG-a i velika financijska kriza koja je obilježila listopad 2008. godine.
Za osiguratelje kriza ima više dimenzija. Kao veliki institucionalni investitori osiguratelji imaju znatnu izloženost svoje aktive na tržištu kapitala. Padom vrijednosti imovine prema kojoj imaju izloženost (dionice, udjeli u dioničkim investicijskim fondovima, vrijednosni papiri posrnulih banaka itd.) osiguratelji smanjuju vrijednost svoje aktive. Kako im s druge strane obveze i dalje ostaju to moraju nadoknaditi ili:
smanjivanjem troškova i/ili profita kroz račun dobiti i gubitka i/ili
povećanjem kapitala iz kojega nadoknađuju gubitke.
Što su više osiguratelji izloženi plasmanima kojima pada vrijednost to je njihova pozicija u krizi teža. Ipak treba reći da je osigurateljna industrija svojevrsnu katarzu prošla već nakon 11. rujna 2001. godine nakon čega se izloženost osiguratelja prema dionicama i investicijskim fondovima znatno smanjila čime je postala robusnija na novonastalu krizu. Zanimljivo je da je upravo AIG od velikih osiguratelja najbolje podnio krizu 11. rujna
2001. pa tako izgleda da je ona bila svojevrsno cjepivo svjetskoj osigurateljnoj industriji koja će, s iznimkom AIG-a, puno bolje proći ovu krizu od nekih drugih svjetskih financijskih institucija.
Druga dimenzija krize koju će osjetiti osiguratelji je recesija u koju vjerojatno ulazi svjetsko gospodarstvo što u konačnici znači smanjenje potrošnje u velikom broju zemalja. Samo smanjenje prodaje novih automobila, a samim time i manji broj kasko i AO polica imati će značajan utjecaj na osigurateljnu industriju u mnogim zemljama.



Rast cijena reosiguranja
Jednu od najpraktičnijih posljedica financijske krize i marginalizacije AIG-a možemo očekivati u području reosiguranja gdje su AIG i njegova tvrtka Transantlantic RE-a nudili značajne kapacitete. Ti će kapaciteti sada nestati ili će im se u najmanju ruku znatno sniziti rating. To će iskoristiti drugi veliki reosiguratelji i vrlo vjerojatno povećati svoje cijene zbog smanjenja ponude reosigurateljnih kapaciteta. Zbog toga osiguratelji mogu, prilikom obnove svojih reosigurateljnih programa za 2009. godinu, očekivati pritisak od strane reosiguratelja da se povećaju cijene i/ili suze postojeća pokrića. Tim više što cjelokupni reosigurateljni sektor također mora računati na smanjenje prihoda od investicija ako ne i na gubitke izazvane rizičnim plasmanima.
U takvim se situacijama reosigurateljna industrija fokusira na disciplinirano i konzervativno preuzimanje rizika, povećanje cijena reosiguranja i suženje pokrića da bi dotjerala kombiniranu kvotu (combined ratio) na razinu na kojoj može apsorbirati gubitke iz ulaganja ili barem nadoknaditi izostanak prihoda od ulaganja. Povećanje cijena reosiguranja za primarne osiguratelje znači dodatni trošak i pritisak na njihov neto combined ratio.
Cijene dionica velike većine svjetskih osiguratelja također su se znatno snizile, kao uostalom i cijene dionica cjelokupnog
financijskog sektora. Kada se tržišta stabiliziraju i stiša bura izazvana krizom, uprave osiguravajućih društava morati će svojim dioničarima predočiti plan kako da (što brže) povrate cijenu dionica na određenu prihvatljivu razinu. Za očekivati su dva pravca djelovanja. Jedan će ići ka boljem upravljanju rizika same bilance i većoj transparentnosti bilance. Drugi će se fokusirati na smanjenje combined ratio-a neživotnih osiguranja, u prvom redu smanjenjem troškova, prije svega marketinga i IT-a, ali i povećanjem cijena osigurateljnih usluga. I jedan i drugi pravac će u konačnici imati za cilj povećanje i stabilizaciju profita što bi trebalo dovesti do povećanja cijena dionica osigurateljnog sektora.
Kratkoročno, odnosno za razdoblje od jedne do dvije godine, možemo očekivati smanjenje profitabilnosti osigurateljne industrije što će je prisiliti da se vrati konzervativnim osigurateljnim temeljima. U krizi poput ove, važnost adekvatnosti kapitala postala je sve značajnija, stoga se ne treba iznenaditi ukoliko ubuduće pred svjetsku osigurateljnu industriju budu postavljeni stroži zahtjevi za adekvatnošću kapitala. I zbog toga možemo s priličnom sigurnošću tvrditi da će kapital ponovo biti rijedak i tražen resurs. Kako se kapital u osiguranju "zapošljava" u cilju razvoja i rasta to može biti posebno značajno za zemlje u razvoju čija se osigurateljna tržišta tek trebaju razviti i gdje se očekuju visoke stope rasta. Stoga nije nemoguće da veliki svjetski osiguratelji, koji su nositelji tog razvoja u jednoj Kini, Indiji, Rusiji pa i šire, sada ipak stanu na loptu. Bar za neko vrijeme. Kada govorimo o tržištima u razvoju treba zasigurno uzeti u obzir i moguću prodaju AIG-ovih podružnica u nekima od tih zemalja.

Konzervativnost se isplatila
Iako na marginama velikih svjetskih financijskih zbivanja i naše financijsko tržište osjeća posljedice krize. Međutim, domaće financijsko tržište manje je komplicirano od svjetskog pa su stoga i bilance banaka, osiguratelja i drugih financijskih institucija relativno jednostavne i manje više transparentne, a kao što je dobro poznato bankarski sustav kreirao je ogromne, konzervativne pričuve. Hrvatsko osigurateljno tržište prošlo je dobrim dijelom u zadnjih 7-8 godina svoje čistilište. U tom razdoblju neki su osiguratelji prikazivali značajne gubitke jačajući svoje tehničke pričuve i čisteći bilancu. Drugi su jednostavno nestali s tržišta, a treće je preuzela konkurencija. Na tržište je došao svježi, inozemni kapital stvaranjem novih osiguratelja, ali i kupnjom postojećih. Istovremeno Hanfa je jačala svoju ulogu. Donesen je novi Zakon o osiguranju i čitav niz podzakonskih akata koji su ipak prisilili osigurateljni sektor na određene konzervativnije pozicije. Sve to je od presudnog značaja u ovakvoj situaciji kada treba prebroditi val velike svjetske financijske krize. Zbog toga možemo reći da će hrvatska osigurateljna industrija bez dramatičnih posljedica prebroditi veliku svjetsku financijsku krizu.
No, neke gore opisane posljedice osjetit će i hrvatski osiguratelji. Povećanje troškova reosiguranja gotovo sigurno, a zasigurno i smanjenje profitabilnosti jer bez obzira koliko su hrvatski osiguratelji na vrijeme smanjili svoju izloženost dionicama i fondovima nisu to zasigurno učinili u potpunosti. Zbog toga, usprkos visokim kamatnim stopama na depozite u bankama, ipak treba očekivati značajan pad prihoda od ulaganja. U tom dijelu situacija nije baš sjajna jer je zadnjih nekoliko godina combined ratio neživota bio stalno iznad 100% (vidi tablicu 1). To i ne čudi ako znamo u kakvim uvjetima oštre konkurencije se on generirao. Da stvar bude još gora on polako,  ali sigurno raste.
Taj se gubitak morao nadoknađivati prihodima od ulaganja koji će sad u najmanju ruku izostati. I tu ćemo se naći u kritičnoj točki. Ukoliko u ovakvoj situaciji hrvatska osigurateljna  industrija bude podlegla pritiscima da generira značajne profite u godišnjim izvješćima bit će žrtvovana kvaliteta bilance, u prvom redu tehničkih pričuva. I sve ono što se zadnjih nekoliko godina strpljivo gradilo može biti izbrisano u samo jednoj godini. S druge strane treba očekivati da će europski osiguratelji, koji imaju tvrtke kćeri na našem tržištu, senzibilizirati svoje podružnice diljem svijeta na potrebu vraćanja konzervativnim osigurateljnim fundamentima koje smo svi olabavili u bjesomučnoj utrci za police kaska, AO-a, imovine itd.
Ova kriza u konačnici može biti pozitivna za hrvatske osiguratelje jer stara narodna kaže da ono što te ne ubije to te ojača. Drugim riječima, možda se, kao indirektna posljedica velike svjetske financijske krize koju će hrvatsko tržište osiguranja preživjeti, stvori ozračje u kojem će hrvatska osigurateljna industrija uspjeti naći rješenja za nekoliko do sada nerješivih problema. U prvom redu se to odnosi na neprofitabilan kasko portfelj koji na drugim tržištima osigurateljnoj industriji nosi profite. Isto tako dodatni rizik kojem će hrvatska osigurateljna industrija morati pokloniti pažnju nakon recentnih svjetskih događaja je i osiguranje kredita koje je na našem tržištu znatno raslo prošlih nekoliko godina, no koje je pri tome hrvatskoj osigurateljnoj industriji stalno generiralo gubitke jer se kombinirana kvota zadnjih par godina približila 200%.Osiguranje kredita vjerojatno je najbrži most preko kojeg se kriza izazvana recesijom može preliti na bilance osigurateljne industrije. Dokaz tome je i slučaj AIG-a koji se urušio upravo zbog toga.