Insurance Europe: Solventnost II donosi koristi, ali ograničava dugoročno poslovanje

Datum objave: 27.6.2018., 12:35
Istraživanje među osigurateljima iz cijele Europe pokazalo je da je više od tri četvrtine ispitanika vidjelo pozitivan učinak propisa Solventnost II iz 2016. godine, o upravljanju rizicima te o upravljanju imovinom i obvezama.
Međutim, 58 posto ispitanika koji nude proizvode s dugoročnim štednjama s jamstvima kažu da je Solventnost II imala negativan učinak na te proizvode. Nadalje, 48 posto ih je navelo da ih Solventnost II dovodi da investiraju manje od optimalnih iznosa u dionice, dugoročne obveznice, privatne plasmane ili neprocijenjena dugovanja.

Rezultati pružaju dodatne dokaze da su osiguratelji pod pritiskom prebacivanja rizika na kupce i da se povuku iz proizvoda poput dugoročnih štednja s jamstvima te da Solventnost II utječe na sposobnost osiguratelja da dugoročno ulažu u gospodarstvo u vrijeme kada Europska komisija nastoji potaknuti održivi rast EU.

Na konferenciji u Brusselsu, predsjednik Insurance Europea i predsjednik Uprave UNIQA Grupe Andreas Brandstetter, izjavio je kako rezultati ispitivanja podupiru zahtjeve osiguravatelja da se Solventnost II poboljša.

"Revizija Solventnosti II od strane Europske komisije za 2020. godinu mora se baviti prekomjerno konzervativnom prirodom regulacije i činjenicom da se osiguratelje tretira kao da su kratkoročni trgovci, a zapravo su uglavnom dugoročni ulagatelji", rekao je Brandstetter.

Izražavajući čvrstu potporu industrije osiguranja sofisticiranom režimu Solventnost II, Brandstetter je pozdravio poboljšanja koja je Europska komisija već učinila u regulatornom okviru, i to prepoznavanjem ulaganja u infrastrukturu kao posebnu kategoriju imovine te uklanjanjem prepreka standardiziranim transparentnim sekuritizacijama.

Savjetuje da se daljnja pitanja riješe u sadašnjoj reviziji Solventnosti II, za 2018. godinu. To uključuje smanjenje troškova kapitala u granici rizika, što zahtijeva da svi osiguratelji izdvajaju dodatni kapital koji u praksi može biti potreban samo u vrlo rijetkim slučajevima kada dođe do neuspjeha. Brandstetter navodi da granica rizika u Solventnosti II trenutno „uklanja“ preko 200 milijardi eura kapitala iz bilance osiguratelja, koji bi se mogli, umjesto toga, staviti u produktivnu upotrebu.

Također, pozvao je na smanjenje u kalibraciji dugoročnih vlasničkih ulaganja, koja se trenutno temelje na riziku trgovanja i stvaraju prepreku većem ulaganju.