Na vlastitoj koži sam naučila da je zlata vrijedno uzeti putno osiguranje

Datum objave: 30.6.2017., 8:57

Morana Krklec, dizajnerica


Morana Krklec mlada je dizajnerica koja iza sebe ima uspješnu desetogodišnju karijeru, a prošle godine otvorila je vrata svog ateljea i showrooma u centru Zagreba. Javnost ju je upoznala na Fashion Weeku Zagreb 2007. godine, a ove godine u galeriji Klovićevi dvori predstavila je torbe zanimljivih oblika izrađenih od ekološke kože i tradicionalne hrvatske ručno rađene vune, tzv. tkanice.

S otvorenjem ateljea pomogao vam je splitski arhitekt Dragan Žuvela. Kako se modni dizajn slaže s arhitekturom? Jeste li zadovoljni rezultatom?
Arhitektura, plohe, oblici nekih građevina, česta su inspiracija u svakom, pa i modnom dizajnu. Često su dizajneri potaknuti radom nekog arhitekta ili čitavim pravcem u arhitekturi. Lako je iščitati nečiji estetski senzibilitet iz odjeće koju nosi, ali i iz prostora u kojem boravi, zbog čega mislim da je komunikacija između ova dva oblika primijenjene umjetnosti veoma važna. Idejnim rješenjem svog ateljea sam izrazito zadovoljna. Čim sam krenula u suradnju s Draganom, znala sam da će rezultat biti i više nego odličan. To oduševljenje prisutno je i sada nakon godinu dana, jer svaki put kada uđem u prostor, zaista sam sretna i zadovoljna.

Prošlo je deset godina od vašeg prvog predstavljanja na Fashion Weeku Zagreb. Koliko se toga promijenilo otada u vašem radu, ali i na dizajnerskoj sceni?
Puno toga. Definitivno sam se usavršila i napredovala u kvaliteti izrade, ali i u estetskom smislu, pročistila sam ideje i definirala stil. Što se tiče naše dizajnerske scene, ona je svakako bogatija, a dizajneri imaju i više platformi na kojima se mogu predstaviti, kao što su revije, festivali, mediji i slično. Samim time dizajn postaje bliži ljudima, dostupniji i transparentniji.

S obzirom na to da se u svom diplomskom radu bavili japanskom modnom scenom, što vas kod nje najviše privlači?
Čistoća i jednostavnost, a istovremeno i kompleksnost svakog komada. Japanci su utemeljitelji avangarde u modi, nevjerojatno dobro spajaju suvremeno i tradiciju, stvarajući na neki način bezvremenske modele. Mislim da je to izuzetna vrijednost – stvoriti odjeću koja je jednako aktualna 80-ih, danas i za 20 godina.

Kada se ne bavite dizajnom, što volite raditi?
Volim kuhati. Kažu da je kreativnost uzaludna ako je ne znaš iskoristiti u kuhinji. Tako da kad imam vremena, volim se zaigrati i istraživati s jelima. Također volim i razne oblike vizualne umjetnosti poput crtanja i slikanja jer me opuštaju. Svojevremeno sam se i ozbiljnije tome posvetila, imala sam ideju o prelasku na Likovnu akademiju, ali sam ipak odlučila ostati vjerna dizajnu. Slikarstvo je ostala ljubav za slobodno vrijeme.

Kakav je vaš stav prema osiguranjima? Imate li policu životnog osiguranja?
Nemam policu životnog osiguranja. Moram priznati da sam malo neodgovorna po tom pitanju. Relativno nedavno sam na vlastitoj koži naučila da je zlata vrijedno uzeti putno osiguranje, tako da možda uskoro shvatim i vrijednost ostalih polica.

Možete li nam reći o čemu se radilo?
Bila sam jednom prilikom na bordanju u inozemstvu a da nisam ugovorila putno osiguranje. Na kraju mi se tamo dogodila ozljeda zbog koje sam shvatila koliko je osiguranje važno jer se ozbiljne nezgode mogu dogoditi u sekundi. Zbog takvih situacija je putno osiguranje od neopisive vrijednosti. Imam sreće što mogu učiti na manjim greškama.

Koliko je u dizajnerskom svijetu zapravo važno osiguranje?
Mislim da je važno jednako kao i u svakom drugom. Svakome je ono što radi najvrednije, kao i aparati kojima se u tom procesu služi.

Jeste li štedljivi kada je u pitanju novac? Na što najviše trošite?
I jesam i nisam. Nisam stereotip žene koja će hrpe novca ostaviti u dućanima s odjećom i obućom. Dapače, odlazak u šoping mi je zapravo tortura. Ono za što uvijek volim izdvojiti novac jest putovanje, bilo da se radi o putovanju koje je skuplje, dalje, na dulji period ili samo o bijegu iz grada na dan ili dva.

Što mislite primjerice o osiguranjima kućanstva i imovine? Koliko su ljudi u Hrvatskoj svjesni važnosti osiguranja?
Ja sam svakako loš primjer kako bi se trebalo osigurati. Najgore je što sam svjesna da je to dobro i važno, ali nikako da izdvojim malo vremena ih da proučim i izaberem.

Ivana Bjelica