Vatrogasne mjere u isplati šteta od požara

Datum objave: 24.7.2017., 14:00
Dalmacija je ovih dana suočena s katastrofalnim posljedicama požara koji su poharali okolicu Splita; gorjele su šume, maslinici, poljoprivredne površine, ali i kuće i automobili. A znamo da kada najgora opasnost mine, počinju se zbrajati štete. Njih će, pak, biti puno. Šteta od požara, prema prvim procjenama, iznosi 42,4 milijuna kuna, ne uključujući štetu opožarene šume. Procjene su to  koje je iznio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Samo na području Splita stradalo je gotovo 200 hektara maslinika te 40-ak hektara vinograda i voćnjaka.
Tragične sudbine ljudi koji su izgubili svu ili većinu imovine postaju još veće kada se otkrije da nisu imali nikakvu vrstu zaštite. A i ovaj je požar na najsuroviji način pokazao koliko je zapravo važno osigurati imovinu. U Hrvatskoj je međutim osigurano tek nešto manje od 20 posto ukupne imovine. Imovinska osiguranja poimaju se još uvijek nepotrebnim i skupim, a o osiguranju se najčešće razmišlja tek nakon što se šteta dogodi, no tada je nema tko nadoknaditi, osim samih oštećenika. Neki će reći da je ovaj požar bio elementarna katastrofa i oslonit će se na pomoć države u obnovi, no sjetite se ne tako davne prošlosti i velikih poplava u Gunji te mrvica koje su tamo dobili ljudi koji su izgubili sve što su imali.

Sjećamo se također da su prije dvije godine katastrofalni požari danima gutali pelješke i korčulanske nasade maslina i vinove loze. Prijavljena šteta od velikih požara koji su 2015. poharali Pelješac i Korčulu procijenjena je na 30 milijuna kuna. Mnogim ljudima to je bio izvor egzistencije, a isplata šteta od države bila je obećavana  na sva usta. Od velikih obećanja nije se dogodilo ništa, a zanimljivo Državno povjerenstvo je 17. veljače 2017. odlučilo kako se, zbog ograničenih sredstava, odbijaju svi neriješeni zahtjevi za naknadu štete iz 2015. i 2016. godine. Oslanjanje na državu u naknadi šteta vrlo je diskutabilno. Čak i ako u konačnici  šteta i bude isplaćena, veliko je pitanje kada se doista novac može očekivati i hoće li u međuvremenu  egzistencija oštećenih biti ozbiljno dovedena u pitanje.   

A kada je nešto izvor egzistencije, onda to vrijedi i zaštititi na sve dostupne načine. Osiguranja od požara i općenito elementarnih šteta relativno je malo u ukupnoj premiji osiguratelja. U 2014. godine zabilježen je najznačajniji pad ukupne premije takvih osiguranja, ali tijekom 2016. ta osiguranja ipak bilježe rast, ne doduše veliki, no kontinuirani, što pomalo vraća vjeru u to da ljudi počinju shvaćati da je ulaganje u osiguranje zapravo ulaganje u sigurnost. Iako se možda ovo čini kao floskula, kada se zbroji da se na godišnjoj razini uopće ne radi o velikom novcu koji bi značajno opterećivao kućni budžet, a da s druge strane izdatak koji se odvaja za osiguranje jamči miran san, tada osiguranje postaje isplativa investicija.

Osiguranja od požara obično dolaze u paketu imovinskih osiguranja, a vrijedi spomenuti da je uz osiguranje od rizika požara, moguće i osiguranje od prekida rada zbog požara, stoga je za svaku vrstu poslovanja takvo osiguranje još i vrjednije.
A možemo zatvoriti usta i onima koji će negodovati oko spore ili neadekvatne isplate šteta osiguranicima. Jer ne moramo posebno naglašavati da se najveća vrijednost nekog osiguravajućeg društva za osiguranike očituje u brzini obrade i isplate šteta. Stoga je hvalevrijedna inicijativa Croatia osiguranja, koje je krenulo upravo u tom smjeru. Taj je osiguratelj poručio svim svojim, u požarima oštećenim osiguranicima, da će im manje štete biti isplaćene jedan dan nakon obračuna, a u slučajevima velike štete bit će im isplaćena akontacija za sanaciju izgorene imovine i prije konačne procjene štete, dok će ukupan iznos štete biti isplaćen nakon konačnog obračuna.

Croatia osiguranje povećalo je i broj zaposlenika za rješavanje i isplatu šteta nastalih na opožarenim područjima, upravo da bi što veći broj oštećenih u što kraćem roku mogao započeti s procjenom nastale štete. Možda će ovaj primjer u obradi šteta biti svojevrsni putokaz da su osiguratelji doista pri ruci u trenucima kada su vam najpotrebniji.

Doduše, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić izjavio je da upravo izlazi Pravilnik za mjeru 5. iz programa ruralnog razvoja, na temelju kojega se dodjeljuju potpore za obnovu poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednog potencijala izgorjelog u požarima, početkom kolovoza bit će raspisan i natječaj, a njime će se, istaknuo je, sanirati šteta u stopostotnom iznosu.

Natječaj izlazi između 1. i 4. kolovoza, osigurano je 20 milijuna eura, a isplata tog novca može se očekivati pred proljeće iduće godine. Ministar je izjavio i da  će štete biti isplaćene  uz minimalnu količinu dokumentacije koju je potrebno priložiti. Zanimljivo iste te mjere najavio je i tadašnji ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina 2015. poljoprivrednicima iz Korčule i Pelješca.
Zaključimo, teško je očekivati od države puni iznos za imovinu koju je progutao požar. Dosadašnja iskustva s štetama pokazuju da su isplate šteta u sličnim slučajevima iznosile najviše do dvadeset posto u odnosu na vrijednost uništene imovine. 

A da su požari realnost i u kontinentalnom području, i da nije riječ samo o šumskim požarima, već da oni zahvaćaju i naseljena mjesta, pokazuje i požar početkom srpnja kada je u potpunosti izgorio zagrebački ŠRC Jelenovac. Stoga osiguranje nikako nije nepotreban trošak jer razmišljanje “neće se baš meni dogoditi šteta”, nažalost, još jednom se pokazalo toliko pogrešnim.

Nataša Gajski Kovačić